четвртак, 20. јун 2024.

Vratio mi se sluh

 Vratio mi se sluh

U svom dvorcu u Mađarskoj sedeo je već ostareli plemić Lajoš Esterhazi. Bio je gotovo potpuno gluv i tako reći nije ni znao da oko njega besni Prvi svetski rat. Kada je nedaleko od njegovog dvorca odjeknula snažna detonacija, Esterhazi je, misleći da neko kuca na vrata, radosno povikao:


–Napred, samo izvolite!
U prvi mah bio je prijatno iznenađen pomislivši da mu se vratio sluh. Razočarao se kada je video da su svi prozori na dvorcu popucali...


Majka kventin tarantina

 Majka kventin tarantina


Kventin Tarantino, američki filmski reditelj („Petparačke priče”) rođen 1963, u detinjstvu je bio opsednut kriminalističkim i horor filmovima. Gledao ih je svakodnevno i pisao filmske scenarije u kojima je bilo mnogo ubistava i još više krvi. Baš kao kasnije u njegovim filmovima. To je zabrinulo Kventinovu majku, pa ga je zamolila da napiše neku priču o njoj.


–U redu, mama – složio se mali Kventin.
Od tada joj je svake godine za Dan majki poklanjao pripovetku. Svaka je imala isti kraj: majka je žrtva zločina i umire u najstrašnijim mukama. To je još više zabrinulo gospođu Tarantino.
–Ne uzbuđuj se, mama. Treba da znaš da je meni istinski žao kada te loši momci ubiju – objašnjavao je budući reditelj.


Strah od broja 13

 Strah od broja 13


Austrijski kompozitor Arnold Šenberg patio je od triskaidekofobije, straha od broja trinaest. Ovaj umetnik (otac atonalne muzike, kako su ga nazivali) bio je ubeđen da će umreti trinaestog dana u mesecu, pa je zato tada ostajao u kući, vodio računa o tome šta pije i šta jede, a ponekad nije ni ustajao iz kreveta... 


Tako je bilo i 13. jula 1951. godine. Uvereren da mu se bliži kraj, Šenberg je toga dana samo leškario. Supruga mu je najzad saopštila da je sat otkucao ponoć i da je nastupio 14. jul, a zatim otišla da mu skuva čaj. Kada se vratila u sobu, našla je muža mrtvog. Umro je, ipak, trinaestog jula, a sat u spavaćoj sobi je žurio – do ponoći je nedostajalo pet minuta.


Šah sa povezom na očima

 Šah sa povezom na očima

Za vreme turnira u Edinburgu 1937. godine američki šahovski majstor Koltanovski (1903–2000), poznat i kao odličan zabavljač, posle svog nastupa ušao je u „Ginisovu knjigu rekorda”: igrao je na 34 table simultano, ali povezanih očiju!


Odneo je pobedu nad dvadesetčetvoricom igrača, samo jednu partiju je izgubio, a sa ostalima igrao – nerešeno!
Na Islandu 1977. godine Čehoslovak Vlastimil Holt igrao je protiv 550 protivnika (od kojih 201 simultano) i izgubio samo deset partija tokom meča koji je trajao više od trideset časova.


среда, 19. јун 2024.

Skromnost mi nalaže da to ne učinim

 Skromnost mi nalaže da to ne učinim




Bertrandu Raselu (1872-1970), britanskom filozofu, matematičaru i književniku, prišao je jednom prilikom kolega filozof i saopštio mu kako treba o nečemu važnom da se dogovore. Inače, neposredno pre ovog događaja, taj filozof je napisao knjigu prepisujući gotovo doslovce već objavljene Raselove filozofske studije. Budući da nečasni ljudi nemaju granicu u svom besprizornom ponašanju, plagijator je Raselu nadobudno saopštio:
„Napisao sam izvanrednu knjigu. Siguran sam da će vam se svideti. Čini mi se da biste jedino vi mogli da govorite o njoj na književnoj večeri i tako je predstavite javnosti”, rekao je filozof.
„Skromnost mi nalaže da to ne učinim”, odgovorio mu je kratko Rasel.

Harem sa 15000 žena

 Harem sa 15000 žena

„Život sam proveo lagodno i u blagostanju”, rekao je turski sultan Gijas-ud-din Kiji neposredno pre smrti. „Živeo sam u zemlji užitka u kakvoj do sada nije živeo nijedan vladar”, bile su njegove poslednje reči.


Dogodilo se to u 15. veku. Sultan se zaista nije šalio. Znao je da uživa u životu: imao je, između ostalog, ogroman harem sa 15.000 žena i milosnica.


Papagaj koji kašlje

 Papagaj koji kašlje

Merilin King veoma se zabrinula kad je čula kako njen trinaestogodišnji papagaj, nazvan Nelson, kašlje i zacenjuje se kao da se bori da dođe do daha. Ova pedesetogodišnja stanovnica američkog grada Denvera papagaja je odmah odvela veterinaru. I pored svih mogućih pregleda, nije moglo da se utvrdi šta je papagaju. Izgledalo je da je odličnog zdravlja. Ako je tako, i veterinari su bili zbunjeni, zašto toliko kašlje?


Ubrzo se sve razjasnilo. Pre nego što je stigao u dom Merilin King, papagaj je živeo u jednom staračkom domu. Ptica je, jednostavno, podražavala zvuke koje je svakodnevno slušala u domu gde veliki broj starijih ljudi kašljuca po ceo dan. Po Merilininim rečima, Nelson najbolje oponaša kašalj po kome se prepoznaju pušači